Sport


Nogomet
 

Nogomet je u Vrbovcu bio sport broj jedan, najviše se igrao i privlačio je nesumnjivo najbrojniju publiku. Počeci igranja nogometa dosežu u kasne četrdesete, odnosno početak pedesetih. Prve susrete sa nogometom imali su momci koji su iz bilo kojih razloga napuštali Vrbovac i boravili u sredinama gdje se već igrao nogomet. Tako su Ivo i Mirko Lubina boraveći u Slavoniji u „najmu“ savladali osnovne vještine baratanja loptom, a pri povratku su uspjeli donijeti jednu. Ona je više ličila na ragbi loptu, bila je duguljasta, gumena, crna i napuhavala se. U početku nije bilo igrališta već se igralo na livadama sa improviziranim golovima, najčešće u Bukovici, na zemlji kovača-švabe Lacija ili na zemlji Ivke Cvitković na kanalu niže ćuprije.

Prvo zemljište za uređenje igrališta vrbovački nogometaši su dobili od zemljoradničke zadruge „POLET“ na njivi Guberac Mate iz Pos.Mahale, stotinjak metara niže od sadašnjeg igrališta uz šumicu.Igralište je uređeno upornim radom samih igrača,a nekad bi iscrpljeni radom do kasno u noć zaspali u bašči pored igrališta pa u jutro nastavili sa radovima. Poravnali su neravnine, postavili stative i prečku, a i obilježili kompletan teren. Po ugledu na zadrugu i iz zahvalnosti za darovano zemljište, igrači su svoj tim nazvali „POLET“ Vrbovac. Tada ekipa dobija svoje konture, pored imenovanih Ive (kapiten) i Mirka, značajniju ulogu u timu imaju: Stojanac Andrija (iz Dobre Vode se priženio u Duge Njive),Antunović Ilija, Begić Pero iz Srnave, Andrijanić (Anto) Marijan, Radak Pavo, Lubina Blaž i Jurica – golman, Pavić Ilija i drugi.

Tim počinje učestvovati i na turnirima, ali bez većih uspjeha. Bolje ekipe su imali Novi Grad, Donji Svilaj i Donja Dubica. Poslije kraćeg igranja na društvenom zemljištu (sada uz kuću Marijana Jagničina) dobivena je stalna lokacija igrališta na sadašnjem mjestu. Zemljište je prvobitno bilo namijenjeno za školu, ali kad se izgradila škola ostao je slobodan prostor što je iskorišteno za igralište. Poslije već pristižu nove generacije igrača: Brnić Jakov, Cvitković Stjepan, Kuvač Ivan, braća Andrijanić Mato i Tunjo, Anđelić Tunjo, Mihalj Marko, Brnić (Markić) Ivica, Mihalj Ilija, Guberac Juro – golman, Grgić Jozo – Crni i drugi.

 
Odbojka
 

Veliku popularnost u Vrbovcu imala je i odbojka, koja se igrala na gotovo svakoj „meraji „,a na prostoru kod starog doma bilo je dobro uređeno odbojkaško igralište. Kao linije služile su na kant ukopane cigle, a na teren je nasipana piljetina. Mrežu bi ručno pleli od kanapa, često od manile, a lopta je bila od šivane kože sa gumenim umetkom (dušicom).Među prvim igračima posebno su se izdvajali: Lubina Jurica, Pavlović Marko – Mišničin, Antunović Ivica – Dijedin, braća Ivan i Pavo Lubina, Gudelj  Marijan, Lubina Marijan – Jeličin i dr.

 
Tenis
 

Jeste li znali da je Vrbovac prvo mjesto na ovom regionu u kome se igrao tenis i to na porodičnom imanju Odić na Filipovića brdu? Tu se okupljala vlastelinska krema tadašnje države i uz ostale sadržaje zabavljali su se igrajući tenis.

Polovinom osamdesetih godina ponovo se počinje igrati tenis na ovim prostorima. I vrbovčani se uključuju u odlaske u Sl.Brod (Plavo Polje ili češće Migalovci) i Bos.Šamac ili se igralo na stadionu u Odžaku na rukometnom igralištu. Na asfaltu igrališta bio je obilježen teniski teren. Rukometni golovi su se mogli pomjerati i služili su kao držači mreže, a ako se nije dalo pomjerati golove mrežu bi razapeli između dva auta. Pored brze podloge, najveći problem bilo je skupljanje loptica pa su ih igrači koji ne igraju dobavljali. Krajem osamdesetih godina na stadionu su izgrađena dva zemljana terena za tenis što omogućuje dalji razvoj tenisa.

Poslije rata Vrbovac dobiva teniski teren i tenis se počinje masovnije igrati. Popularnost tenisa baca sjenu na do tada nedostižne nogomet i odbojku. Među vrbovčanima koji su se istakli u igri tenisa su: fra Petar Andrijanić, Andrijanić Andrija i Šimo, kao i braća Marko i Ivo Lubina. Već se par godina na teniskom terenu uspješno organiziraju turniri (seniorskih i mlađih kategorija) i škola tenisa koju vode treneri iz Sl.Broda.

 
tenis.jpg tenis1.jpg
 
EMINENTNI SPORTAŠI
 
- GAŠIĆ Ivica ILIJA "Gašo" (foto1) (foto2) (foto3)

Rođen je 09.05.1957.godine u Vrbovca gdje završava prva četiri razreda osnovne škole, a ostatak u Donjem Svilaju. Srednju školu pohađa u Odžaku i Slavonskom Brodu, a 1975.godine počinje trenirati boks u BK“Radnički“ iz Slav.Brod. Upornim treningom prolazi bokserske selekcije, a posebne rezultate postiže u „srednjoj“ i „poluteškoj“.Svojom korpulentnom pojavom i savršenim krošeima ostavljao je dojam  U 230 mečeva doživio je samo 30 poraza i 15 neodlučenih. Dva puta je bio vice prvak Jugoslavije i dva puta treći, a četiri je puta bio prvak Hrvatske. Velike uspjehe je postizao na brojnim turnirima međunarodnog karaktera.

U brak stupa 1976.g. sa Pečuvčić Frankom i dobija sedmero djece.

Živi i radi u Slavonskom Brodu.

 
- ILIĆ Marko ANTO "Sokić"

Rođen je 20.01.1959.godine u Vrbovcu gdje završava prva četiri razreda osnovne škole, a ostale u Donjem Svilaju. Srednju ekonomsku pohađa u Slav. Brodu.

Anto vrlo mlad počinje igrati nogomet i nisu nedostajali uzori, jer potiče iz nogometne familije. Braća Stjepan, a posebno Marijan već su bili prekaljeni nogometaši i u mnogome su uticali da mlađa braća Anto i kasnije Ilija zavole ovaj sport. Poslije dječačkih trčkaranja za loptom i školskih takmičenja Anto zaigrava u Gornjem Svilaju, gdje njegov talent uočavaju i treneri odžačkog „Jedinstva“. Sa sedamnaest godina počinje trenirati i igrati u tada jednom od najboljih timova na ovom prostoru. Tokom ljetnih pauza u prvenstvu, poziva svoje prijatelje i sa „Poletom“ osvajaju mnoge turnire. Posebno su bila aktualna učešća na turnirima za 1.maj u Slav. Svilaju i 27.juli u Novom Gradu kada je „Sokić“ oduševljavao mnogobrojnu publiku svojim driblinzima. Karijeru je okrunio igranjem u dobojskoj „Slozi“ tada republičkom ligašu.

U braku je sa Mikulić Jelenom i ima dvije kćeri.

Živi i radi u Austriji.

 
- STUDENOVIĆ Stjepo MIJO "MIKI" (foto) (novinski članak)

Rođen je 07.10.1985.godine u Odžaku. Zbog ratnih sukoba 1992.g. napušta Vrbovac i boravi u Njemačkoj gdje polazi osnovnu školu i već sa pet godina počinje trenirati nogomet u FC “Niederaden“.Od 1993.g. trenira u kadetskoj selekciji FC „Branbauer“.U Vrbovac se vraća 1998.g. i u Odžaku završava osnovnu školu, a nogomet igra na dvojnu registraciju za Odžak i Donji Svilaj. Već u osnovnoj školi dolazi do izražaja njegov van serijski talent i privlači pažnju menadžera. Po završetku srednje škole, smjer strojarski tehničar, 2003.g. postaje igrač premijer ligaša NK „Orašje“, a svojim igrama izborio je mjesto u  mladoj reprezentaciju Bosne i Hercegovine za koju je odigrao 13 utakmica. Pred Mikijem je karijera koja nema limitirane dosege. Ovih dana Mijo napušta oraške „Labudove“ i vrši odabir ponuda za nastavak karijere.

 
 
Novinski članak o nogometašima "Poleta" iz 1984. godine (foto)