Istorijat

U v o d
 
Svjesni smo da znanstveno utemeljen pristup nekom istorijskom pitanju, a tako i prošlost Vrbovca iziskuje sveobuhvatno i temeljito istraživanje literature i arheološke građe, a i arheoloških iskopavanja na mogućim lokalitetima. Mi ćemo se svakako truditi da dođemo do svih dosada iznesenih tvrdnji i pretpostavki o prvom postojanju života na ovom prostoru, naročito ono što se odnosi na Vrbovac, a svaki Vaš novi podatak, nadopuna postojećih ili  argumentirano viđenje ove problematike svakako će naći svoje mjesto na ovim stranicama.
 
P r v i   s p o m e n i
 
Svakako ste imali priliku saznati za arheološka istraživanja na Kadru ili Lipi (lokalitet „Pivnica“), ali jeste li čuli za postojanje naseljenog mjesta na prostoru današnjeg Vrbovca u rimsko doba. Gdje se to mjesto nalazilo, koje je veličine i značaja bilo nije nam poznato, ali je izvjesno da se nalazilo na trasi tadašnjeg puta od Kamena (ispod sadašnjeg Klakara). Pretpostavlja se da je na tom mjestu bio izgrađen čak i most preko Save. Put je vodio preko Vučjaka do rijeke Bosne, a na trasi se još nalazio i lokalitet „Kaldrma“ u Drenovcu gdje je vađen kamen u to vrijeme vrlo tražen materijal. Postavlja se pitanje da li je „mađarsko groblje“ (tako ga zovu u selu) stvarno mađarsko ili možda ima veze se boravkom Rimljana na ovom prostoru.“Mađarsko groblje“ se nalazi iza kuće Kovačević Marka – Rođe, a ostaci nadgrobnih spomenika se mogu i danas vidjeti ispod šume u bašči.

Vrbovac se pominje i kao moguće mjesto gdje se nalazio franjevački samostan „Vrbica“ jedan od najstarijih katoličkih samostana u Bosni. Kada su po odobrenju pape Nikole IV  1292.godine franjevci stigli u Bosnu, smjestili su se u rudarsko – trgovačko mjesto Srebrenicu tada naseljeno mnogim Dubrovčanima i Sasima. Njihova pripadnost katoličkoj vjeri omogućilo je franjevcima obavljanje prvih vjerskih obreda. U prvom daljem nastupanju iz Srebrenice franjevci su uspostavili novih četiri – pet samostana, a među njima i samostan „Vrbicu“. O stvarnom postojanju samostana svjedoči popis samostana vikarije bosanske iz 1378.g. koji je sačinio vikar fra Bartol Pizantski. Pretpostavlja se da se samostan nalazio u okolini lokaliteta „Bara“ sada nedaleko iza kuće Kovačević Ilije (babe Marice). Postojanje samostana u Vrbovcu dokazuje i karta „Bosanske vikarije iz 1375.godine“ (u prilogu foto preslika)

Stariji ljudi pamte da je na Ninošu, obroncima prema Vrbovcu, postojao kamen sa metalnom alkom za vezanje brodova, a što je svojevrsni pokazatelj postojanja Panonskog mora i položaja obronaka Vučjaka u tom vremenu. Više je varijanti kako, kada i kamo je završila alka.

 
H o d   v i j e k o v a
 
Vrbovac je, kao i okolna mjesta, često mijenjao strukturu stanovništva. Ponekad se dešavalo da se  iz straha od ratnih sukoba ili kao posljedica rata kompletno preseli u druge krajeve. Geografski i strateški položaj, kao i česta pomjeranja granica u mnogome su uticala na stradanja i migracije mještana Vrbovca. Padom Bosne 1463.godine, naši krajevi se za kratko nalaze pod turskom vlašću, a uticaj Ugarske proteže sve do 1512.godine kada ovi krajevi gotovo opuste. Većina stanovništva se preseljava u Slavoniju,Srem i Bačku. Godine 1697. austrijski princ Eugen Savojski prodire dolinom rijeke Bosne do Sarajeva i zapalio ga. Prilikom njegovog povlačenja iz Bosne, bojeći se turske odmazde, sa njim se povlači i veliki dio hrvatskog puka. Velikog traga na migracije imali su austrijsko-turski ratovi krajem XVII i početkom XVIII vijeka i tek poslije Požarevačkog (1718.g.) i Beogradskog mira (1739.g.) situacija se malo smiruje. Značajnije naseljavanje uslijedilo je neposredno prije, a naročito poslije Berlinskog kongresa (1878.g.).  Dolazak austro-ugarske vlasti u Bosnu imao je uticaj da se osipanje ovdašnjeg stanovništva smanji ili da se čak i omogući povratak. Postignut je veliki napredak u uređenju infrastrukture i organizaciji života. Za bolje razumijevanje tadašnje situacije u Vrbovcu pogledajte izvod katastarske karte iz 1881.godine.
 
 
Popis familija i broj članova obitelji iz 1768.godine
 
1.selo KACEVIĆ glavar familije odraslih djeca
       
  Nikola Samarčić 7 1
  Mirko Jurkić 4 4
  Marko Lubinić 3 3
  Josip Martinović 10 10
  Marko Ivaljić 5 0
  Franjo Mršić 13 1
  Grgo Matušić 4 3
  Petar Lovrinović 6 3
  Petar Iveljić 8 4
  Ivan Buljanović 10 10
  Anto Buljanović 2 2
  Bariša Ćorić 13 9
  Živko Podrugović 5 2
  Grgo Ekmečić 4 3
  Luka Ekmečić 5 2
  Blaž Ekmečić 3 4
       
  U k u p n o 102 63
       
1.selo VRBOVAC glavar familije odraslih djece
       
  Nikola Mihaljević 4 0
  Ilija Mihaljević 7 3
  Martin Mihaljević 6 2
  Josip Krajinović 5 1
  Josip Mršić 6 2
  Ivan Kljajić 4 5
  Petar Kljajić 3 3
  Andrija Kovačić 2 2
  Anto Cvitković 4 2
  Jakov Eblešinović 5 5
  Bernard Cvitković 3 5
  Nikola Cvitković 8 7
  Marko Cvitković 6 1
  Nikola Šiljić 3 0
  Marijan Miljković 4 2
  Pavo Matić 2 2
  Josip Andrijanić 6 3
  Luka Perišić 5 2
       
  U k u p n o 83 47
 
Stanje duša apostolskog vikarijata u Bosni Srebrenoj iz 1813.godine
 
 Župa  PODVUČJAK      
   kuća  odraslih  djece
       
 Kacojević i Duge Njive 23 117 91
 Vrbovac i Novi Grad 19 73 70
 
 
Da bi se lakše shvatili gornji popisi treba znati da se pod pojmom „Kacojević“ ne krije današnje značenje. Sa tačnošću ne možemo utvrditi koju teritoriju je obuhvatao, a postoje pretpostavke da je isti kroz duži vremenski period imao različita značenja kao i većina pomenutih naselja. Granice između naselja su često mijenjane i pojedini zaseoci ili čak i manja mjesta čas su pripadali jednom,a čas drugom naselju. Bilo je slučajeva da su neki pojmovi korišteni za grupu kuća ili zaseok u drugom vremenu poprimali značenje većeg naselja, a i obratno.
 
Švabe u Vrbovcu
 
Austro-ugarske vlasti su vršile plansko preseljavanje stanovništva iz jednog dijela carstva u drugi u cilju razvoja agrara i radi ispitivanja odnosa. Još i danas postoje naselja čeških, talijanskih, rusinskih i drugih doseljenika. Tako su na prostoru današnjeg Gornjeg Svilaja (Kadar) i Vrbovca postojale dvije naseobine njemačkog stanovništva, a u narodu je prevladao izraz „Švabe“. Švabe su bile vrlo radišni i dobro organizirani  ljudi. Imali su zavidnu infrastrukturu, sve objekte potrebne za jedno naselje, razvijenu uslužno-zanatsku djelatnost i visok nivo gospodarenja svim mjesnim resursima. Prisni odnosi, nekad čak i vrlo prijateljski odnosi sa domicilnim stanovništvom razvili su svojevrsnu simbiozu. Švabe su pružale mnoge zanatske usluge i stručnu pomoć u obradi zemljišta, a naši ljudi su često vršili ispomoć obavljajući različite poslove, najčešće fizičke. Neki su silazili u selo otvarali zanatske radnje i često kupovali zemlju. Početkom II svjetskog rata, priča se, po Hitlerovom dekretu većina je vraćena u Njemačku. Dugo poslije rata moglo se prepoznati gdje su bila njihova imanja, čak i danas ima raznog voća zaraslog u međe. Veliki dio njihovog obradivog zemljišta dat je na upotrebu „Natronki“ Maglaj, koje ista 1968.godine pošumljava borom i jelom.
 
Karte
 
- Verbovac 1881.
- Bosna u tursko doba
- Topografska karta
- Srednjovjekovna Bosna
- Lokaliteti
- Selišća
- Turistička karta
- Bosanska Vikarija 1375.
- Njemački doseljenici